SEDAM SCENARIJA RATA AMERIKE I IRANA: Evo šta bi moglo da se dogodi ako bi Tramp naredio napad, jedan ishod je veoma ZASTRAŠUJUĆ, posebno po Evropu!
Sjedinjene Američke Države deluju spremno za mogući napad na Iran. Tokom poslednjih nedelja Vašington je gomilao trupe na Bliskom istoku i sada izgleda da je spreman da rasporedi veće vazdušne snage nego u bilo kom trenutku još od invazije na Irak 2003. godine.
Naravno, moguće je i da je reč o blefu s ciljem pritiska na iranske vlasti da pristanu na sporazum koji ne žele da potpišu. Američki arapski saveznici u Zalivu navodno su upozorili na moguće neželjene posledice tokom i posle američkog napada.
I dok su potencijalne mete američkog udara uglavnom predvidive, ishod takvog sukoba nije. Ukoliko pregovori propadnu i američki predsednik Donald Tramp odluči da naredi napad, mogući su sledeći scenariji:
1. Ograničeni, precizni udari i prelazak ka demokratiji
Američke vazdušne i pomorske snage izvode ograničene, precizne udare na vojne baze Korpusa Iranske Revolucionarne garde (IRGC) i jedinica Basidž, lansirne i skladišne lokacije balističkih raketa, kao i postrojenja povezana s iranskim nuklearnim programom. Oslabljeni vrh vlasti pada, a Iran vremenom prelazi u istinsku demokratiju i normalizuje odnose sa svetom.
Ovo je, međutim, veoma optimističan scenario. Zapadne intervencije u Iraku i Libiji nisu dovele do stabilnih demokratija, već su otvorile godine haosa i nasilja.
2. Režim opstaje, ali ublažava politiku
Po takozvanom "venecuelanskom modelu", brza i snažna akcija SAD ostavlja režim na vlasti, ali ga primorava da ublaži svoju politiku.
To bi značilo da Islamska Republika opstaje, ali smanjuje podršku oružanim milicijama širom Bliskog istoka, ograničava nuklearni i balistički program i ublažava represiju nad protestima.
Ipak, ovo se smatra malo verovatnim. Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamneii iransko rukovodstvo već 47 godina odolevaju pritiscima i ne pokazuju spremnost na suštinske promene.
3. Pad režima i vojna vlast
Mnogi smatraju da je ovo najverovatniji ishod. Iako je režim nepopularan među velikim delom stanovništva, bezbednosni aparat i strukture moći, uključujući IRGC, duboko su ukorenjeni i imaju snažan interes da očuvaju status kvo.
U haosu nakon američkih udara moguće je da vlast preuzme čvrsta vojna struktura sastavljena uglavnom od kadrova IRGC-a.
4. Iran uzvraća napadima na američke snage, arapske susede i Izrael
Ovo je veoma verovatno. Iran je već zapretio odmazdom, poručivši da mu je "prst na obaraču", jer je ajatolah Ali Hamnei obećao "šamar" američkim snagama u slučaju napada.
Iran nije ravan američkoj mornarici i vazduhoplovstvu, ali raspolaže značajnim arsenalom balističkih raketa i dronova, od kojih su mnogi skriveni u planinama i podzemnim objektima.
Američke baze u Bahreinu i Kataru mogle bi biti mete, ali i infrastruktura zemalja koje bi Teheran smatrao saučesnicima, poput Jordana ili Izraela.
Napad na postrojenja kompanije Saudi Aramco 2019. godine pokazao je koliko su regionalne energetske instalacije ranjive.
5. Iran postavlja mine u Persijskom zalivu
Zatvaranje Ormuskog moreuza između Irana i Omana predstavljalo bi ozbiljnu pretnju svetskoj trgovini i energetskim tokovima. Oko 20% svetskog izvoza tečnog prirodnog gasa i između 20 i 25% svetske nafte prolazi kroz ovaj tesnac.
Iran je već simbolično zatvorio moreuz tokom vojnih vežbi, demonstrirajući sposobnost da poremeti globalne tokove energenata. Takav potez bi podigao cene nafte i destabilizovao tržišta, ali bi pogodio i sam Iran, koji zavisi od izvoza nafte.
6. Iran potapa američke ratne brodove
Jedna od briga američkih vojnih zvaničnika jeste takozvani "napad u rojevima" - istovremeno lansiranje velikog broja dronova i brzih torpednih čamaca, s ciljem da se probije odbrana američke mornarice.
Potapanje američkog broda i eventualno zarobljavanje preživelih bilo bi ogromno poniženje za Vašington. Podsećanja radi, razarač USS Kol teško je oštećen u napadu Al Kaide 2000. godine, dok je USS Stark pogođen iračkim projektilima 1987. godine.
U region bi uskoro trebao da stigne i nosač aviona USS Džerald Ford, što dodatno povećava vojno prisustvo SAD.
7. Pad režima i potpuni haos
Ovo je realna opasnost i razlog zabrinutosti susednih zemalja.
Pored mogućnosti građanskog rata, postoji rizik od etničkih sukoba u kojima bi Kurdi, Baluči, Azeri i druge manjine pokušale da zaštite svoje interese u vakuumu vlasti.
Mnoge zemlje Bliskog istoka - posebno Izrael - rado bi volele da vide kraj Islamske Republike, ali niko ne želi da zemlja od oko 93 miliona stanovnika potone u haos koji bi izazvao humanitarnu i izbegličku krizu. Posebno bi se na udaru našla Evropa, koja se već nosila sa ogromnim talasima priliva migranata tokom izbijanja rata u Siriji.
Najveća opasnost je da, nakon koncentrisanja snažnih snaga u blizini iranskih granica, predsednik Tramp proceni da mora da deluje kako ne bi izgubio kredibilitet - što bi moglo da pokrene rat bez jasnog cilja i sa nepredvidivim posledicama.